Poslije Jalžabeta radila je kao ravnateljica 1. i 4. osnovne škole u Varaždinu, ravnateljica Medicinske škole Varaždin, suradnica Muzeja revolucije, u više odbora kotara Varaždin i Hrvatske. Tijekom 1960-ih i 70-ih obavljala je niz odgovornih funkcija u prosvjetnim, gospodarskim i političkim tijelima, a čak je bila i poslanica Narodne skupštine za varaždinski kraj. Obilazila je gradove i sela i među ljudima širila napredne ideje i poticala na inovacije. Zalagala se za punu afirmaciju žena u društvu. Poslije umirovljenja postala je aktivna članica varaždinske udruge antifašista. Rado je posjećivala rodni Jalžabet, a prije nekoliko godina sudjelovala je kao gošća na Danu škole. Tada je ispričala kako je bilo raditi u školi bez struje i nastavnih pomagala, kako su ona i suprug Mirko organizirali prvi višednevni izlet na more (u Istru), kako je djecu podučavala šivanju i vezenju. Mi smo s velikim zanimanjem pratili njeno izlaganje. Vjerujemo da bi još mnogo naučili od učiteljice Slavice Dabić, stoga će nam ostati u lijepom sjećanju.

Neka joj je vječna slava!