Projektom o draguljima hrvatske arhitekture, dvorcima, bavili smo se skoro cijele školske godine. Najprije su šestaši i sedmaši početkom studenog posjetili utvrdu Medvedgrad i dvorac Zrinski u Ozlju, potom su Suhodolci u veljači svratili do Malog Kalnika i upoznali se s legendom o Crnoj kraljici, a krajem travnja su sedmaši i osmaši obišli Stari grad u Güssingu i dvorac Batthyany u mađarskom Kormendu. Bilo je tu i samostalnog istraživanja šestaša koji su na satovima Povijesti morali istražiti po jedan dvorac i izraditi ga kao sliku ili model te predstaviti ostalima. Kliofest ili Dan povijesti bio je povod da svoja istraživanja predstavimo u jednom danu, u srijedu 24. svibnja. Početak je označila izložba „Život u dvorcu“ u predvorju škole – knjige, suveniri i razglednice dvoraca, porculan, a bilo je i nekoliko predmeta iz dvoraca poput brave s kaštela Bela ili čaša iz jalžabetskog dvorca koje nam je posudila spremačica Ruža. Nakon radionica po razredima, svi su učenici sudjelovali u predstavljanju knjige „Zidine u šumi“ prof. Petra Babića o napuštenim srednjovjekovnim utvrdama po Ivanščici. Potom smo u društvu husara odali počast banu Petru Zrinskom, vojskovođi, političaru i graditelju dvoraca. Husare smo počastili husarskim poljupcima koje su pripremili učenici 8. A razreda. Nastavak projekta bio je u atriju jalžabetskog dvorca Somogy-Bedeković i dvorskom parku. Izmjenjivale su se scensko-plesni prikaz „Heleninih rasudbi“ s prezentacijama dvorskog bontona, izrade okvira slika, makete dvorca i likovnih uradaka, radionicom o dvorskim pričama, igrama cornhol i povijesno-matematičkim čovječe, ne ljuti se. Najveću atrakciju povijesnog dana pružile su naše učiteljice koje su se obukle u barokne haljine (posuđene iz HNK Varaždin), a njima se pridružio i prof. Milivoj Dretar u odori grofa i ulozi voditelja projekta. Učenici su uživali u radionicama, ipak je ovo bila prilika da zavire u unutrašnjost jalžabetskog dvorca koji godinama stoji napušten i prazan. Uz pomoć Doma za starije osobe pod čijom je upravom dvorac, počeli su planovi o budućim aktivnostima u tom prekrasnom baroknom zdanju. Zašto bi povijesni dan bio samo jednom godišnje?  

Milivoj Dretar