Osnovna škola "Petar Zrinski" Jalžabet

Danas, 30.4.2020. ponosno slavimo Dan škole. Iako nismo u mogućnosti proslaviti ga u školi, našli smo način ostati povezani i obilježiti ga na drugačiji način. Već 180 godina pod okriljem predanosti i ljubavi učitelja rastu, uče i sazrijevaju generacije i generacije učenika. Naša škola ima bogatu povijest.

U selu Jalžabet, na plemićkom posjedu obitelji Bedeković, 1840. godine dovršena je gradnja školske zgrade. Nakon dugih godina nastave u drvenim kućicama i trošnim prostorijama, bila je ovo prva zidana školska zgrada u selu. Uređena je jedna velika učionica i učiteljski stan. Učitelji su bili slabo plaćeni pa su na korištenje dobivali vrt i oranicu. Kad je prva škola dovršena, Hrvatska je bila u sastavu Austrije, cara Ferdinanda Habsburškog. Iz glavnog grada Beča prostranom državom upravljao je knez Metternich. Govorilo se njemački ili latinski. Hrvatski je postao službenim tek 1847. godine. Tko je bio prvi učitelj u jalžabetskoj školi, nije zabilježeno. Učitelj Antun Vrabelj školsku spomenicu piše tek 1876. godine. U svom je poslu naslijedio tasta Leonarda Kolonića. Njihov potomak bio je i prof. Josip Horvat, dugogodišnji ravnatelj.

Svakog jutra sunce bi obasjalo pet prozorčića kroz koje su lutali pogledi znatiželjnih malih đaka. Željno se iščekivalo koje će novo slovo učiti, kako će ga zabilježiti kredom na neuglednoj crnoj pločici. Nije ni bilo važno što je učionica premala za sve, što će nakon nastave trebati pješačiti i više kilometara do kuće, što nakon svega još treba potjerati blago s paše. Škola je bila centar dječjih misli. Tu se učilo čitati, računati, pjevati, pa čak šivati i heklati. Tada nije bilo struje i vode, interneta, udžbenika ili pametnih ploča. Tko je nosio svoje cipele, bio je bogat. A ipak, bilo je veselja. Škola je pripremala za život. Najprije prva dva razreda, a onda sve više, do završene osmoljetke. Djece je bilo sve više, u školu pješače iz Kelemena, Novakovca, Greščevine i Poljane. Pedeset godina kasnije podignuta je i druga školska zgrada, a početkom 20. stoljeća učionice su uređene i u zadružnom domu. Tri školske zgrade u jednom selu, tko se može time pohvaliti? Od 1931. škola dobiva ime po hrvatskom junaku Petru Zrinskom. Datum njegove smrti, 30. travnja, preuzet je za Dan škole. Poslije škola nosi ime narodnog heroja Stjepana Bubanića, a od 1991. vraća se stari naziv – Osnovna škola „Petar Zrinski“. Po tom se banu danas nazivaju ulice i trgovi, vojno učilište. I čak četiri škole u Hrvatskoj: u Čabru, Šenkovcu, Zagrebu i našem Jalžabetu. Poslije 180 godina stara škola i dalje stoji na svom mjestu. Iako danas u njoj žive drugi stanari, škola se poput kakve starice svakog jutra veseli sunčevim zrakama i dječjim glasovima.

Povodom Dana škole po prvi put predstavljamo pjesmu „Hvala” koju izvodi učenica 3. razreda, Nika Jerebič.

Ovom pjesmom učenica je trebala predstaviti našu školu na festivalu „Djeca pjevaju” u Varaždinu. Snimljena je u studiju „Tin” pod vodstvom Nenada Kumrića.

U suradnji učiteljica, ravnateljice te pod pokroviteljstvom Općine Jalžabet ostvaren je san učenice naše škole.

Poslušajte je na sljedećoj poveznici:

https://carnetmy.sharepoint.com/:u:/g/personal/snjezana_aric_skole_hr/EeuAq_5ZhBBPvW-j6N0pAV8BpNPXJn5swCeuZgcUPp_h7g?e=essSti

Povodom Dana škole objavljen je i natječaj “Škola – to smo mi”, rezultati će biti objavljeni tijekom dana.

Zahvaljujemo svim našim učenicima i njihovim roditeljima te učiteljima na predanom radu i suradnji.

Sami možemo tako malo, a zajedno možemo sve!

                                       Ravnateljica i djelatnici 

OŠ ”Petar Zrinski” Jalžabet